6:00h – počeo je politički dan!
Većina nas provela je besanu noć pripremajući se za upoznavanje turskih zvaničnika. Ja sam se potrudila da vam opišem naš jučerašnji dan, pa smo profesorica Merima i ja za računarom ostale do 2:00h.
Odabirale smo najljepše fotografije dok smo se bezuspješno pokušavale sporazumjeti sa gospodinom na recepciji. Iako sam planirala spavati nisu mi dopustile djevojke. Uslijedilo je šminkanje, isprobavanje elegantnih kombinacija i peglanje kose.
06:45h – svi smo bili spremni!
Uskoro smo morali stići na željezničku stanicu. Smjestili smo se na voz i krenuli. Ankara je čekala na nas. Sve se urotilo da dođemo ranije na cilj. Djevojke se u štiklama ušetale u kulturni centar u Ankari, a momci su im se pridružili. Vidjeli smo svoje radove izložene u svijetloj prostoriji. Osvježili smo se uz prigodni koktel i poslužili slanim kolačićima. Iako sa zakašnjenjem stigao je guverner Eskišehira. Poželio nam je dobrodošlicu i čestitao na izvrsnim likovnim radovima. Nako grupnog fotografisanja uputili smo se u Parlament. Dočekala nas je skupina novinara spremnih da obilježe za nas nezaboravne trenutke. Nakon što smo se zahvalili osobama koje su nam obezbijedile ovo divno iskustvo skupu se obratila kći rahmetli Alije Izetbegovića – Lejla Akšamija. Istakla je radost zbog slaganja bosanskog i turskog naroda i iskazala želju da budemo baš mi ti koji ćemo uraditi nešto za promjenu u našoj domovini koja je kako ona kaže: “U nanezgodnijoj situaciji od 1992.” Također nam je poručila da pronađemo i odvojimo vrijeme kako bi pročitali knjige rahmetli predsjednika Izetbegovića i shvatili pouke koje nam je želio uputiti. Na nama je da ispravimo greške naših prethodnika. Nakon toga obratio nam se ministar obrazovanja Republike Turske sa radošću što su veze naše dvije države ostale nenarušene i sigurne. Ukazao nam je na to da će uvijek postojati povezanost naših domovina. Uručio nam je poklone dobrodošlice i posebno pozdravio svakog od nas. Vrijeme je teklo brzo i bio je trenutak dakrenemo nazad u Eskišehir. Voz nas je čekao. Iscrpljena većina prespavala je put. Iako smo očekivali povratak u hotel avantura se nastavila. Autobus je zastao i ušli smo u ogromnu salu Univerziteta gdje smo poslušali koncert klasične turske muzike. Oko 22:00 vratili smo se u hotel. Večerali smo u te kasne sate. Djevojke moraju zaboraviti na dijete.
Pozdrav do sutra!
Semra Isanović, IIIc