Jutro, 8:00h, pogled kroz prozor i vedro nebo. Iznenađeni informacijom da su u Sarajevu odgođeni letovi, bili smo sretni što se nalazimo baš u sunčanom Eskišehiru. Već u 9:30h bili smo u lobiju čekajući profesorice spremni za nove izazove.
Za razliku od jučerašnjeg dana, kada smo bili jako napeti zbog susreta sa tako bitnim ljudima Turske, danas smo bili u opuštenoj varijanti.
U 10:30h bili smo u parku Sazova. Na ulazu nas je dočekao Nasrudin hodža sa svojim “kazanom želja”, ispred nas se pružala predivna panorama. Iznad drveća nazirao se dvorac. Imali smo utisak da smo uplovili u svijet bajke. Jezero, labudovi, dvorac i brod koji smo viđali u crtićima kqao djeca. Prijala nam je promjena atmosfere, raspoloženje i sav taj smijeh i razgovor.
U 11_30 ušetali smo u potpuno drugi svijet koji je podsjećao na realnost. Nismo mnogo vremena proveli u ovom okruženju. Napravili smo grupnu fotografiju pored rijeke i nastavili dalje. Zbog činjenica da je u Eskišehiru sedmica kulture posjetili smo i arheološki muzej. Zadržali smo se pored ogromnih 3D snimaka, projekcije reljefa i knjige povijesti Eskišehira. Stećci, ostaci srednjovjekovnog nakita, skulpture, sve što smo viđali u našem Zemaljskom muzeju.
Shvatili smo da Turci ne razumiju niti engleski, niti njemački, pa smo odlučili da počnemo sa prvom lekcijom turskog jezika. Naše kolege Emir i Halid nagovještavali su o destinacijama dok je profesorica pojašnjavala pravila čitanja i pisanja.
Amina Hasanović se pridružila Emiru i Halidu i zapjevala “Čudna jada od Mostara grada”, posvećenu osnovcima iz Mostara.
Plovidba brodom bio je jedan od najljepših doživljaja. Iz broda smo posmatrali građane ovog grada, razmišljali o njihovom načinu života i našim sličnostima. Ugledali smo jedan zaljubljeni par, ona je uživala u zvucima gitare i njegovom glasu…
SHOPPING! NAPOKON!
Našli smo se na ulazu tržnog centra, a u sljedećem trenutku vidjela sam kako su svi potrčali u različitim pravcima, djevojke u prve radnje, a momci na kahvu.
Vratili smo se u hotel, otišli na večeru gdje smo dočekali novinare koji su nas intervjuisali. Intervju je završio prelijepim druženjem u prizemlju hotela, ali ovaj put sa našim prelijepim profesoricama.
To je to za danas! 🙂
Semra Isanović, IIIc