U petak, 17. oktobra, ispred Zemaljskog muzeja 27 učenika naše škole, direktorica, pedagogica i nekoliko naših profesora, dočekali su učenike iz njemačkog grada Friedrichshafena.
Došle su dvije grupe učenika – učenici koji su u junu ove godine u Friedrichshafenu bili domaćini i učenici koji će slijedeće godine biti domaćini. Sa njima su iz Friedrichshafena došla i tri profesora. Posjeta Sarajevu trajala je sedam dana. Saradnja i prijateljstvo kako ova dva grada, tako i same Prve gimnazije sa Friedrichshafenom traje dugi niz godina.
Nakon dočeka, svi smo se zaputili svojim domovima kako bi se naši prijatelji odmorili od puta. Prvu večer proveli smo u šetnji gradom, upoznavali smo jedni druge uz sok, čaj ili kolač. Sutradan su učenici iz spomenutog prijateljskog grada sa svojim profesorima, našim učenicima i profesorima posjetili grad Mostar. Nisu krili oduševljenje. Nedjelja je nazvana “Porodični dan”, i u skladu s tim smo ga zaista i proveli. Gosti su sa svojim novim porodicama ovaj dan proveli na planini, u našim parkovima, lijepim gradovima, bolje upoznavajući članove porodica domaćina, našu kulturu i isprobavajući naša tradicionalna jela. Ponedjeljak je počeo kao svaki naš radni dan, zaputili smo se u školu. U Muzeju naše škole pripremljen je program kojim smo poželjeli dobrodošlicu našim gostima. Direktorica im se toplim riječima obratila u svoje i u ime naše škole, a nekoliko učenika pokazalo je svoje umjetničke talente. Nakon toga, domaćini su otišli na nastavu, a gosti u obilazak grada i posjetu građevina velikog historijskog značaja. Poslije nastave domaćini su nastavili druženje sa svojim gostima. U utorak, peti dan, planirana je posjeta Srebrenici. Nakon povratka, na pitanje kako im je bilo, uz uzdah, kratko su odgovorili: “Bolno.” Svanuo je šesti dan, naše druženje se bližilo kraju. Srijedu su naši gosti proveli na Vrelu Bosne i u Tunelu spasa. Iako je srijeda bila iznimno kišovit dan, vratili su se sa osmijehom na licu. Razmišljajući o svemu što prođosmo zajedno, o svojoj novoj braći i sestrama s kojima smo dijelili sve, a do jučer se nismo ni poznavali, imali smo potrebu staviti pečat na nekoliko najljepših dana provedenih zajedno. Organizovali smo oproštajnu večer za naše goste. Svi domaćini i gosti su zajedno proveli nekoliko sati, razgovarajući i prisjećajući se boravka u Njemačkoj, ili petka, kada smo se tek upoznali. Naše druženje popratilo je mnogo smijeha i anegdota, ali i poneki tužni pogled jer smo znali da se sutra rastajemo.
Četvrtak je već tu. Nastojali smo iskoristiti svaku sekundu i provesti je sa našim gostima. Teško vjerujući da je sve tako brzo prošlo, spakovali su kofere i zaputili se sa nama, domaćinima, pred Zemaljski muzej, gdje ih je čekao autobus. Oduševljeni gradom, ljudima, tradicijom i prezadovoljni porodicama domaćina, uz uzdah su ponavljali riječi hvale i ogromne ljubavi.
Bogatiji za jedno prelijepo iskustvo, u suzama, dugim i jakim zagrljajima smo se rastali, nadajući se da ovo nije kraj, nego samo početak velikih prijateljstava. U to smo zapravo i sigurni, jer dva prijateljska grada samo i mogu roditi prava prijateljstva.
Na kraju, ostaje nam samo da se zahvalimo ljudima koji su nam omogućili da budemo dio jedne prelijepe priče, upoznamo druge i drugačije, a opet iste, proširimo svoje vidike i obogatimo sebe za nešto neprocjenjivo.
NOVINARSKA SEKCIJA: Aida Osmanagić, IIc